BREAKING NEWS:
Massimo Savić
Last Updated on
Wednesday, 15 July 2009 21:00
Saturday, 25 October 2008 09:42
Massimo se rodio 6.6.1962. u Puli od majke Elde i oca Serda. Do trece godine živi u mjestu Raša u Istri, a od trece do šeste godine živi odvojeno od oca s majkom u Aversi kraj Napulja, kod djeda Giovannia i bake Anne. U Aversi živi lijepo djetinjstvo u društvu brojnih teta i ujaka. Najviše vremena provodi u društvu najmlade tete Eleonore, koju od milja svi zovu Elly. Elly, koja je imala lijep glas i jako izražen talent za likovnost poducava Massima talijanskim narodnim pjesmama, te on vec od svoje cetvrte godine ne samo pjeva, nego i bez problema hvata drugi glas dok Elly pjeva i tu se vec jasno vidi da je glazba nešto što ce biti važno u njegovom životu. Massimo živi nekoliko godina u Istri, a onda opet s deset godina odlazi u Milano na godinu dana, a iz Milana s majkom odlazi na dvije godine u Australiju. U Sidneyu pohada Bellevue Hill (nastava na engleskom) školu te završava peti i šesti razred.
Po povratku u Istru pa sve do šesnaeste godine Massimo stavlja glazbu sasvim po strani. Bilo je puno važnije biti sa prijateljima, biti clanom bande ulice Petar Drapšina i tu i tamo se potuci da bi curice odredile koji im je momak najdraži. Sve je bilo idilicno. U školi je bio odlican, pjevušio djecje pjesmice i jedva je cekao subotu da bi se dobro naplesao u diskoteci RKUD-rudar Raša. Tu je uživao u masovnim tucnjavama koje su uvijek bile highlight subotnjih veceri. Ali jedan nemili dogadaj mijenja sve. Radi slabe kontrole u odgoju majke te naginjuci lošem društvu i delinkventnom ponašanju Massimo sudjeluje u relativno ozbiljnom prijestupu. Bio je na straži dok su njegovi prijatelji otimali stvari iz jednog supermarketa. Na straži je takoder bio i njegov prijatelj Ivica koji udara jednog starijeg gospodina drvenom letvom po glavi iz straha da ga ne prepozna. Cijeli slucaj, a tada Massimo ima petnaest godina, završava na sudu. Od sedam prijatelja koji su sudjelovali u tom dogadaju dvojica, jer su punoljetni, bivaju osudeni na zatvor, cetvoricu šalju u popravne domove, a Massima spašava jedan socijalni radnik po imenu Branimir. Jedina je kazna bila druženje sa Branimirom tri puta tjedno. U elokventnom i nadasve pozitivnom Branimiru vidi ocinsku figuru, jer je ostao bez oca u šestoj godini. Sve manje izlazi u loše društvo, a sve više vremena provodi s Branimirom u dugim raspravama o životu. S majkom dogovara da ce ona dici kredit a on placati rate radeci preko ucenickog servisa. Želio je cross motor, ali u posljednjem trenutku odlucuje se ipak za elektricnu gitaru. Odmah pocinje svirati po osam do deset sati na dan. Prijatelji dolaze na vrata s pozivima u provod, a Massimo nikako da se odvoji od gitare. Ali zato suludo napreduje. Postoje hvatovi na gitari za koje je potrebno bar godinu dana vježbanja da sjednu kako treba, ali Massimo bi godine sabijao u dane. Za samo par mjeseci postao je jedan od najboljih gitarista u Labinskom kraju. Jedan od prijatelja, Ivica Mohorovic pocinje svirati bubnjeva i njih dvojica vec krajem prvog srednje sviraju svoj prvi koncert u školi.
1979. godine Massimo dolazi u Zagreb. Upisuje se u treci razred srednje škole i ubrzo s Brankom Terzicem, Vedranom Cupicem i Emilom Krnjicem osniva grupu Dorian Gray.
Pocinju osamdesete, najkreativnije godine, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu i Zagreb živi vrlo uzbudljivim tempom. Na jednom od zagrebackih provoda Massimo upoznaje tada eminentnog glazbenog kriticara Mladena Vukmira koji je pisao za Polet, studentski list, i Džuboks. Poziva ga da dode na probu Dorian Graya. Massimo je tada vec napisao oko pola albuma, Vedran drugu polovicu, a Terza je napisao tekstove na Massimovu glazbu. Vukmiru se dopala Massimova drskost i cudan zvuk banda, ali nadasve ga pogada neobican glas i krajnje stilizirano sviranje gitare. Dogovara im nastup sredinom rujna 1981. u klubu Lapidarij, tadašnjoj tvornici novovalnih i postnovovalnih bandova. Koncert je gledao i Vukmirov prijatelj, kriticar casopisa Džuboks, Borislav Kneževic. I nakon koncerta piše: "Šokantno je da je ovo prvi nastup banda jer zvuce kao da imaju bar dva albuma iza sebe."
Band nastavlja s koncertima po kultnim zagrebackim mjestima, pa se tako jednom sviralo i u KSET-u. Nakon koncerta band se upoznaje s bracnim parom Krištofic-Bachrach. To je vrlo važan trenutak jer je band ocajnicki trebao znanje koje su im Mario i Sanja bili u stanju pružiti. Mario i Sanja su zajedno radili vrlo zanimljive fotografije. Mario je fotografirao, a Sanja intervenirala u razvijanju fotografija i kasnije ih retuširala. Slobodno se može reci da je Massimo do upoznavanja Marija i Sanje bio poput nebrušenog dragog kamena. Uz njih se pocinje educirati i po prvi puta mu je jasno zašto voli baš Bowiea, Gabriela, King Crimson itd.
Mario i Sanja polako unose eleganciju, sofisticiranost i analiticki pogled na glazbu u Massimovom životu.
U Massimovom životu postoje pet osoba koje su bile krucijalne za njegov razvoj. Mario i Sanja su ukratko predstavljeni, a sljedeca važna osoba je Dražen Vrdoljak koji je 1982. organizirao snimanje bandova Psihomodo Pop, Karlowy Vary , Heroji i Dorian Gray, a namjerom da se napravi album po njemu najvažnijih postnovovalnih bandova.
Doriani su bili prvi na redu za snimanje i u jednom trenutku momci odlucuju odustati od zajednickog albuma i okušati srecu sami. Massimo naziva Dražena i prenosi mu odluku banda, na njegovo veliko iznenadenje, Dražen ne samo da pristaje, nego kaže da je i sam razmišljao o tome te da je vec natuknuo Škarici iz tadašnjeg Jugotona (danas Croatia Records) da je otkrio vrlo zanimljiv band. Pošto je Dražen Vrdoljak bio i jest jedan od najutjecajnijih i najuglednijih glazbenih kriticara njegovu je preporuku Škarica ozbiljno shvatio.
Dorianima je odmah ponuden ekskluzivni ugovor uz uvjet da Massimo pjeva sve pjesme (do tada je i Vedran Cupic pjevao nekoliko pjesama). Odredeno je da ce producent albuma biti Saša Habic. Pred kraj snimanja prvog albuma Škarica predlaže da se obradi pjesma "The Sun Ain't Gonna Shine Anymore" u izvedbi The Walker Brothers. Terza piše tekst na obradu i pjesma dobiva naslov "Sjaj u tami". Omot koji su napravili Mario i Sanja dobiva sve nagrade, a i danas mnogi misle da je taj omot možda najbolji u povijesti rock&rolla na ovim prostorima.
1983. "Sjaj u tami" postaje veliki hit i to omogucava bandu da za sljedeci album postave neke uvjete, kao recimo snimanje Dorian Graya II u Švedskoj. 1984. godine band u centralnoj Švedskoj snima album "Samo za tvoje oci" za koji Massimo (u daljnjem tekstu ''Max'') u cijelosti komponira glazbu, a novopridošli clan Zoran Cvetkovic piše tekstove. Band ostaje na snimanju 42 dana i snimanje je na kraju bilo preskupo. Jugoton pristaje platiti jednu trecinu troškova, a dvije trecine mora platiti band. Tadašnji manager Marijan Crnaric organizira 47 koncerata i cijela se dobit od te turneje iskoristila za pokrivanje duga u Švedskoj. Tako puno koncerata bez ikakve zarade bilo je kobno za zajedništvo Doriana. Od prevelikih fizickih i psihickih napora Max gubi glas i band se raspada.
Max upoznaje pokojnog Tinnija Vargu, cetvrtu kljucnu osobu svog života i s njim odlazi u Stockholm i tamo ostaje skoro dvije godine. Od Varge uci puno o studiju i tehnologiji snimanja, te snimaju sate i sate glazbe, ali se tim snimkama gubi svaki trag nakon Vargine smrti.
1986. godine Maxu se javlja Zrinko Tutic (peta kljucna osoba) i nudi mu suradnju. Tutic je tada u mladim i neiskusnim ocima Maxa bio netko iz mainstreama zabavne glazbe i predstavljao je sve ono što Max u domacoj glazbi nije volio. Koliko li je samo bio u krivu. Pjesme koje je Zrinko napisao za njega žive i danas (Stranac u noci, Samo jedan dan itd.) i bile su vrhunac Zrinkovog stvaralaštva. Sa Zrinkom dolazi i dugo željena financijska stabilnost, mega popularnost, pune dvorane, ali Max se osjecao kao da je izdao svoje ideale. Kako i ne bi. Dok je pripremao album sa Zrinkom, Max je istovremeno radio s EKV-om na albumu "Tatoo", i ta šizofrena situacija dovela je Maxa do vrlo duboke depresije. Imao je velike hitove, ali bio je nesretan. Ipak, od Zrinka je puno naucio. Do danas nije sreo covjeka kome bi više vjerovao dok pjeva, a sa druge strane stakla treba nekog od povjerenja. Sa Zrinkom snima cetiri albuma, i tako su prošle cetiri godine.
1990. Max upozanje Eni Kondic, svoju sadašnju suprugu. Pošto je pisala tekstove za Josipu Lisac (Boginja, Jutro) pita je da i njemu piše tekstove za album "Zemlja plesa". Rad na tekstovima prerasta u ljubav i ubrzo krecu živjeti zajedno.
Rat je na pragu, a Max piše album Elements (na engleskom) kao sublimaciju svega onoga što osjeca protiv rata. Eni je cijelo vrijeme uz njega, a njena obitelj postaje element koji Max u životu nikad nije imao, a to je bezrezervna podrška. U tijeku snimanja Elementsa Eni ostaje trudna i Max je izvan sebe od srece. 1992. rodila se Mirna i to je jasno promijenilo sve.
S druge strane Hrvatska se branila u bespoštednom ratu i Max nije imao ni snage ni volje baviti se glazbom dok ljudi ginu. U takvoj situaciji emotivci su nemocni i to se odražava na njihovo zdravlje.
Polako nestaju Maxovi prijatelji, a s njima i cijeli jedan svijet potpune predanosti umjetnosti življenja. Umire Milan Mladenovic - EKV (Max je s EKV intenzivno suradivao, a nedavno su otkrivene tri neobjavljene pjesme), pa Bojan - EKV, Cavke (bubnjar Elektricnog orgazma) s kojim je Max bio najbliži, a oni koji nisu preminuli prestali su s radom, otputovali, nestali...
Hrvatska glazbena scena se komercijalizira na najgori moguci nacin i Max ceka da prode rat da proba nešto promijeniti. U meduvremenu postaje clanom Labin Art Expressa i u okviru te udruge osniva se band Metal Guru, ali kako mu umire prijatelj iz djetinjstava Krešimir Farkaš cak i Metal Guru nije više ono što je Max priželjkivao.
1996. u okviru posljednje suradnje sa Tuticem dolazi album "Benzina", koji mu se nikada nije dopao, a iste godine s Metal Guruom sudjeluje na bijenalu mladih stvaratelja u Lisabonu i u Kopenhagenu.
1998. s Metal Guruom predstavlja Hrvatsku na EXPO-u u Lisabonu i iste se godine stalno nastanjuje u Zagrebu. Opet se mice sa scene i bavi se produkcijom reklamnih poruka.
2001. upoznaje Srdana Sekulovica, koji ga nagovara i stimulira na rad, jer Max je emotivno preslab da bi komponirao. Srdan Sekulovic - Skansi i Max se sastaju u Skansijevom studiju, pjeva se i razmišlja o povratnickom albumu. Jednu vecer u studio dolaze Boris Horvat i Tomislav Škulic, iz Aquarius Recordsa, cuti materijal. Max i Skanski im uživo, uz gitaru predstavljaju nekoliko pjesama, dovoljno da se Aquarius zainteresira.
2002. godine Max potpisuje ugovor s Aquariusom i sve krece nabolje. Aquarius odlucuje investirati u povratnicki album "Massimo", ali album osim svoje kvalitete ne ispunjava komercijalnu zadacu.
Medutim, dogodit ce se nekoliko važnih nastupa koji ce promijeniti sve. Prvi je bio u ožujku 2003. u Opatiji na veceri posvecenoj pjesmama Arsena Dedica gdje najvažniji protagonisti hrvatske glazbe dobivaju priliku izvesti Arsena na svoj nacin. Maxova izvedba pjesme "Ne placi" postaje antologijska, naprosto briljantna. Nakon tog koncerta Max se zbližava sa Matijom Dedicem i s njim od tada pa do danas cesto nastupa izvodeci jazz standarde. Vec sljedece godine isto se organizira s pjesmama Zdenka Runjica. Max izvodi "Ostavljam te samu". Solo koji je izveo na gitari zarobio je srca slušatelja.
2004. na manifestaciji "Zlatna ploca" u Rijeci, Gibonni se spremao uz simfonijski orkestar izvesti "Libar" i "Oprosti", ali radi bolesti odustaje. Zrinko zove Maxa da spasi stvar i otpjeva te dvije pjesme.
Jasno, Maxova izvedba opet biva vrlo zapažena. Normalno je da Aquarius i Massimo pocinju razmišljati da se snimi album obrada na Maxov nacin. Uskoro izlazi album "Vještina" uz aranžersku pomoc Ive Popeskica i svirku Elvis Stanic banda. Maxov prijatelj Dejan Oreškovic radio je na albumima grupe Meritas i poželio je malo Maxovih gitara, što je on i ucinio. Meritasice su s Dejanom radile na pjesmi "Odjednom ti" i zvale su Massima da pjesmu otpjevaju zajedno. "Odjednom ti" promoviraju na Dori i pjesma postaje hit.
"Vještina" primorava Maxa da se stvarno potrudi oko banda, tj. žive izvedbe, jer album ubrzo dostiže zlatnu tiražu.
Tada upoznaje Nelu Gruden, majku svoje stare prijateljice Ive. Kod Nele ce se održavati probe i, što je najvažnije, stalno ce se do dugo u noc raspredati o glazbi i umjetnosti uopce. Kod Nele Max upoznaje Željka Romca, Ivinog prijatelja, upravo kad je bio u dilemi kako oformiti band.
Max vec odavno slijedi premisu, da je važnije u bandu imati prijatelja nego virtuoza s kojim nema dobre vibracije. Željko nije profi glazbenik, tj. ima dobro uhodan posao koji mu daje financijsku neovisnost, ali ima veliku ljubav prema glazbi i zavidni nivo muziciranja na akusticnoj gitari. Eni predlaže da u band zove Željka i da krene graditi band oko njih dvojice. Max i Željko krecu s probama i polako im se prikljucuju i ostali.
Prva varijanta banda u ovoj fazi dobiva naziv "Alkemicari", na savjet Aleksandra Dragaša, Željkovog prijatelja.
Slijedi puno koncerata i uz sitne izmjene band dobiva današnju formu. Iskustvo govori Maxu da se treba polako vracati autorskom izricaju, pa tako "Vještina II" postaje mostom izmedu Vještine i cistog autorskog albuma. "Vještina II" je album koji je imao pola obrada i pola autorskih pjesama, kako je Max priželjkivao. Autorski dio na "Vještini II" jasno krece od Arsena, koji je napisao pjesmu "Kažu", te je napisao i tekst za pjesmu "Da mogu", na glazbu Renata Zera.
Pjesmama se prikljucuju i Kaliopi, Ines Prajo, Arjana Kunštek, Meritasice... Maxov band stalno ima vrlo uspješne koncerte.
.od producenta i aranžera Vještine, u distribuciji Aquarius Recordsa, ponosno predstavljamo novi spektakl - Vještina II. Max is back. Toliko za najavnu špicu. A sada pritisnite tipku Play i krece soundtrack. Dražen Turina Šajeta
muzikabesplatna.com