Login  |  Register

Zdravko Colic

Zdravko ColicBosanskohercegovacki pjevac roden 30. svibnja 1951. godine u Sarajevu. Coliceva majka bila je domacica, a tata je radio u policiji. Pohadao je osnovnu školu Vladimir Peric Valter u kojoj je postao clan recitatorske sekcije. U sekciji su uglavnom bile djevojcice pa se na malog Zdravka malo neobicnije gledalo medu ondašnjom rajom. No, Zdravko je volio recitari, a specijalnost mu je bila Stojanka, majka Knezopoljka. Javno je cesto recitirao na državne praznike (1. svibnja, 29. studenog, Novu godinu). To mu je utrlo put ka estradnim vodama. Note i sviranje gitare poceo je uciti u sedmom razredu osnovne škole. Prvotno su se Zdravkovi roditelji dvoumili izmedu gitare i harmonike, ali mali Zdravko se odlucno zalagao za gitaru i tako je odluceno - kupuje se gitara! Prvi pjevacki nastup dogodio se u Baošicima kraj Boke Kotorske. Na plaži ili kampu od deset uvecer pa do jutra pjevao je i svirao Zdravko Colic. Tu je izvodio pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domacih festivala, kao i hitove s Radio Luxemburga. Kasnije ce popularni Cola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst ali da to nitko nije primijetio jer nije znao original tekst. U Crnoj Gori je zaradio i prve novce od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez novcica u džepu. Pohadao je tada treci razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu natjecanja pjevaca amatera. Colic se prijavio, otpjevao pjesmu Lady Madonna i osvojio drugu nagradu. Nagradu su brzo potrošili: autobusom su otišli u Dubrovnik, jeli kolace na Stradunu, prošetali, otišli na gala rucak, sjeli na vlak za Sarajevo i od ostatka novca castili cijelo društvo.
Prvi zvanicni nastup imao je Colic 1969. godine u grupi Ambasadori. Bio je dvije i pol godina pjevac u toj grupi. Svirali su rhytam & blues, pjesme Jamesa Browna i grupe Chichago. No, svirali su redovito jedino u Domu armije i Domu milicije u plišanim odjelima specijalno kupljenim za tu priliku. I onda se 1971. godine dogodio Kornelije Kovac. Pozvao je Colica u tada poznatu Korni grupu. Colic se preselio u Beograd pun nade i ambicija. U Beogradu Colic stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga financijski izrdžavaju i roditelji. No, Cola je u Korni grupi ostao samo šest mjeseci, a na njegovo mjesto je došao Zlatko Pejakovic. Naime, poslije pjesama Kukavica kuka i Gospa Mica gazdarica, koja je izazvala citavu pobunu beogradskih gazdarica, što je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i povlacenje ploce iz prodaje, Kovac je svom solisti predložio povratak u Sarajevo. I nije mu preostalo ništa drugo do vratiti se u Sarajevo. Ovaj puta cvrsto se odlucio za solisticku karijeru. Tako je nastupio na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu 15. travnja 1972. godine s pjesmom Kemala Montena Sinoc nisi bila tu. Pjesma je bila namjenjena Josipi Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Colic i osvojio trecu nagradu te nagradu za interpretaciju. Istog dana slavio je još jednom - prije podne položio je matematiku na Ekonomskom fakultetu i upisao drugu godinu studija.
Ubrzo je krenula i medunarodna karijera. Na Opatijskom festivalu pobjedio je s pjesmom Kemala Montena Gori vatra, i automatski se plasirao za Pjesmu Evrovizije (natjecanje danas nam znano kao Eurosong). Plasman u Luksemburgu nije bio baš uspješan - bio je preposljednji, ali je tvrtka Warner Brothers ipak s Colicem potpisala ugovor. Tako je Colic snimio za njih cetiri singla, dva na njemackom i dva na engleskom jeziku. Da prici ne bude kraj pobrinula se i jedna zavodljiva Švedanka, naglašenih oblina, senzualne i pomalo tajnovite vanjštine, koja je pjevala u zboru koji je pratio švedskog predstavnika. Danima su ona i Zdravko izmjenjivali poglede. Ipak, nisu progovorili ni rijec, cak se nisu ni upoznali. A onda je tamnokosa zavodnica ušla u njegovu garderobu pred sam nastup. Prišla mu je, opet bez rijeci, i sreli su se njihovi pogledi i usne. Poslije zavodenja u garderobi, došao je i poziv za vikend. Sve je djelovalo vrlo obecavajuce. Bili su lijepi i mladi, ona požudna, on stamen. Doživljaj su upotpunili brvnara, kamin, vatra, svijece, etericna ulja, egzoticna vecera i podsticajna boca vina. Zdravko je pjevao na uho Gori vatra sad u nama, gori ljubav puna plama, ali uzalud: ona prava, ludacka, neobuzdana strast je izostala. Sve je nalikovalo vježbanju u dvoje u nekoj udaljenoj teretani u kojoj nema nikoga osim dvoje ljubavnika. Colic ce to kasnije prokomentirati: Sjevernjace su nekako proracunate i vrlo hladne. Muškarce koriste kao desert poslije dobrog jela. Tek nekoliko godina kasnije, kada je vec zaboravio na luksemburšku idilu, Cola je prepoznao na nekom posteru svoju vikend-ljubavnicu. Bila je to tada vec slavna Frida iz legendarne grupe ABBA.

Nakon Eurosonga došlo je vrijeme da Colic pode u vojsku u Valjevo. Po povratku iz vojske uslijedio je veliki hit - Ona spava, koji je prodan u 150.000 primjeraka. Njegova slava je dostizala neslucene vrhunce. Dešavalo se cak da Colic nije smio spavati u istom gradu gdje su imali koncert. Poneke obožavateljice Zdravka Colica imale su nezgodan obicaj upasti u njegovu hotelsku sobu, a kada bi ugledale Zdravka urlale bi: Uzmi me, hocu dijete s tobom! Na vrhuncu karijere u vrijeme kada je objavio album Ako prideš bliže prodao je 900.000 primjeraka. To mu je donijelo do tada nezamislive 2 milijarde dinara ili preracunato u njemacke marke oko 2.000.000 DEM. Bili su to novci kojih se nitko ne bi postidio. Od samo jedne njegove turneje, u vrijeme kada je punio stadione i kada se na beogradskom stadionu Marakana okupilo preko 60.000 njegovi poklonika, trojica njegovih suradnika kupila su stanove u Beogradu. O tome ce Colic reci: Novac sam uvijek tretirao kao komad papira koji je za trošenje, a ne za kamaru.
Sjajna karijera potrajala je sve do skoro pred sam rat u Bosni i Hercegovini kada je Zdravko Colic napustio rodni grad i preselio se u Beograd gdje je nakon nekoliko godina stanke nastavio svoju pjevacku karijeru i do sada objavio dva albuma. Za to vrijeme njegove su pjesme ponovo postajle popularne u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini gdje donedavna nisu bile najpoželjnije. Tako je pjesmu Zdravko Colica Sele moja krajem 2000. obradila Ivana Banfic.